Rad na predstavi traje oko 1,5 do 2 mjeseca, ovisno o tekstu, redatelju i dr. U predstavu unosimo sebe, što je teže psihički nego fizički. Ali i to ovisi o predstavi. Ima ih koje su i fizički jako zahtjevne. U našemu poslu ništa nije crno-bijelo; vrlo je raznoliko.

Poznata osječka glumica, članica HNK-a, majka je jedne naše učenice i rado je s nama podijelila neka svoja glumačka iskustva. Govorila nam je o nastanku i pripremi za predstavu, o svom odnosu prema glumi, doživljaju uloga i dr.
Kad i zašto ste odlučili biti glumica? Što Vas je privuklo tom poslu?
Od vrtića sam aktivna u recitatorima i u dramskom izričaju , kao i većina djece te dobi. Kazalište i predstave su dio mog života od kada znam za sebe. Išli smo sa školom u Dječje kazalište, a paralelno sam išla u „veliko“ kazalište na sve predstave, s mamom koja je velika ljubiteljica kazališta. Svoj posao volim i to je jedino gdje sam se vidjela u budućnosti.
Koliko dugo radite kao glumica? Jeste li željeli raditi i nešto drugo?
Akademiju sam upisala 1992., a glumiti u predstavama započela 1994., dakle već 19 godina. Ovaj posao ne možete raditi s figom u džepu. Nema kompromisa; ako ga ne voliš, onda te ovdje i nema. Ne žalim za drugim profesijama; samo sam proširila djelovanje na područja povezana s glumačkom profesijom. Primjerice, predajem na Umjetničkoj akademiji u Osijeku (UAOS).
Radite li i izvan Osijeka?
Svi glumci, ako im se ukaže prilika, rade i izvan svoje matične kuće (moja je HNK). Radila sam i u Pečuhu , Vinkovcima …

DETALJNA PRIPREMA

U koliko ste predstava glumili? Postoji li neka koja Vam se posebno svidjela?
Igrala sam u šezdeset i nešto predstava. Sve su ti uvijek drage i svaku po nečemu pamtiš. U sjećanju, naravno, ostane prva uloga. Meni je to nijema Ciganka Nikolina u predstavi „Bljesak zlatnog zuba“ Mate Matešića.
Glumite li i u predstavama za djecu? Sviđaju li Vam se one više od predstava koje su namijenjene odraslima?
Nemam puno prilike igrati dječje predstave, ali ono nekoliko što sam igrala bile su pravi „gušt“ jer su djeca spontana i iskrena publika. Osim toga, dvije sam režirala, a treća, lutkarska, mi je u pripremi . Dakle, volim raditi dječje predstave i činiti veselje i zabavu djeci.
Jeste li ikada glumili u nekom filmu ili seriji prikazanoj na televiziji?
Igrala sam u nekoliko serija, male uloge u kojima sam uživala i zabavljala se .
Poistovjećujete li se često s likovima koje morate glumiti? Kako uspijevate glumiti likove koji Vam nisu slični?
Naravno da se poistovjećujem. U meni su svi likovi „literature“, te ih u određenom tekstu pustim iz sebe, na scenu. I zato je moja priprema za ulogu detaljna, kako literaturna tako i fizička.
Što ste sve zbog potrebe predstave morali raditi? Ima li nešto što nikada ne biste napravili u predstavi?
Ne znam. Nisam još dobila nemoguć zadatak s kojim bih imala problem.
Imate li šaptače u kazalištu? Je li Vam se ikada dogodilo da ste zaboravili tekst na pozornici? Kako ste se izvukli?
Šaptač je dio ekipe na sceni, ali ja ga vrlo rijetko koristim jer nisam navikla „igrati na šaptača“. Ako se dogodi blokada, jednostavno se snađem - prijeđem na daljnju rečenicu i sl. Do sada mi se blokade teksta događale samo nekoliko puta, što je pitanje koncentracije.

VELIKA OBITELJSKA PODRŠKA

Koliko proba treba napraviti prije predstave pred publikom? Jesu li Vam naporne sve te probe?
Rad na predstavi traje oko 1,5 do 2 mjeseca, ovisno o tekstu, redatelju i dr. U predstavu unosimo sebe, što je teže psihički nego fizički. Ali i to ovisi o predstavi. Ima ih koje su i fizički jako zahtjevne. U našemu poslu ništa nije crno-bijelo; vrlo je raznoliko.
Koliko Vam treba da se spremite za predstavu (šminka, frizura, odjeća)? Imate li doprinosa u biranju kostima?
Ovisno o predstavi, nekad moram doći i sat i pol prije početka predstave na frizuru, a ponekad sam gotova za 10 minuta jer nemam posebnu šminku ni frizuru. Pravilo je dolazak sat vremena prije predstave, koliko god ti trebalo za spremiti se. Što se tiče utjecaja na kostime za predstavu, većinom ga nemam. To radi kostimograf(kinja), koji zajedno s redateljem ima vizualno viđenje glumaca u predstavi. Naravno, ima kostima na koje i utječemo i zajedno s kostimografom dolazimo do rješenja. U većini slučajeva nemam potrebu išta tražiti jer ja imam svoj posao, a kostimograf svoj.
Utječe li gluma na Vaš privatni život? Uspijevate li biti i glumica, i žena, i majka?
Naravno da utječe. Partner treba prihvatiti da imam probe ponekad i dugo u noć, da idemo na gostovanja i mnogo izbivamo iz kuće. Nama je potrebna velika obiteljska podrška. Ja ju imam u svom suprugu i majci, koja je uvijek tu da pomogne. A i moja kći, što je starija, sve bolje razumije moja putovanja i izbivanja iz kuće.
Što mislite o glumi kao hobiju svoje kćeri? Biste li ju podržavali da se i ona odluči ozbiljno baviti glumom?
Ako to želi, ja nemam ništa protiv. Na mom primjeru vidi kakav je to posao i koliko traži i odricanja i rada, ali je i veselje i igra! No svatko bira svoj put.

Razgovarala:
Kristina Čavlović, 6.a