Tek što smo se ponadali da je duga, hladna zima završila i da je došlo proljeće, vrijeme kratkih rukava i jaknica umjesto duksi, šala i rukavica, vremenske (ne)prilike ponovo su nam pomrsile planove.
Naime, 14. ožujka, samo tjedan dana prije kalendarskog početka proljeća, opet je počeo padati snijeg. I to ne samo padati; ubrzo je zabijelio krovove. A to je bio samo uvod u snježnu mećavu koja je zabijelila mnogo više od krovova, te tako pogled kroz prozor u jednom popodnevu usmjerila od proljetnog ožujka u zimski prosinac. Kažu da je veljača mjesec promjenjivog vremena, ali veljača je davno prošla.
Učinilo se da role i bicikle možemo pospremiti na još neko vrijeme i pripremiti sanjke. No, čak i da sad napada snijeg, vjerojatno ne bi bilo baš previše zimskih radosti jer zima uskoro završava i već su i najmlađi, koji najviše vole snijeg, iscrpili sve svoje ideje za kreativno korištenje ovoga bijeloga gradivnog materijala. Svima nam ipak treba malo stanke od njega, nekoliko mjeseci vremena da smislimo nove ideje za zabavu hladnim pahuljama, jer ako nemamo dobre ideje, upotrebljavamo one loše, koje se najčešće roditeljima i učiteljima čine lošije nego što zapravo jesu.
Dok je onaj prvi snijeg bio čaroban i izazivao radost, veselje i općenito pozitivno raspoloženje, ovaj nas potiče samo na negativne misli i na slike Uskrsnog zeke s prehladom, ili na tucanja jaja s rukavicama na rukama.
Ne bi bilo previše neobično da ove školske godine nakon snježnoga Božića imamo i snježni Uskrs.
Napisala:
Helena Čavlović, 8.b