Svaka generacija ima svoje okupljalište. Nekima je to Žuto naselje (npr. našim bivšim osmašima), obližnji vrtić (onaj u u Bele Bartoka učenicima 6.a i nekim osmašicama) ili primjerice - ono najposjećenije - Vidova Gora. Malo je to naselje, točnije ulica gdje ima djece svakakvih uzrasta. Većina učenika koja ju posjećuje i svrstava se u stalne goste živi u blizini, stoga im je svima užitak nakon napornoga školskog dana doći u Vidovu i zabaviti se. Većina od njih žive u njoj, recimo osmaši Matej, Laura, Nina i Karla, sedmaši Toni, Karlo, Katarina i Rafaela, petaši Mia, Leonarda i naš poznati odbojkaš ''Maki'', i još mnogi drugi. Uza sve prekrasne kuće i vrtove, ali i mnoštvo djece, ovo malo naselje ima još jednu prednost - ono je područje sa slabim prometom motornih vozila. Naime, obje su ulice slijepe pa zato auti prolaze rijetko. To nam omogućava stajanje na cesti, a mlađima bezbrižno igranje graničara ili školice.
Vrijeme kratimo na različite načine, te nam gotovo nikada ne bude dosadno. Tijekom ljeta igralo se Žace i lopova i sjedilo na betonu, a sada smo se udomaćili na Nininoj terasi na kojoj smo uvijek dobrodošli, pa čak kad i domaćice Nine nema. Sjedimo, razgovaramo, šalimo se i zabavljamo. Najvažnije nam je da nitko ne ostane gladan pa se i za to pobrinemo. Na raspolaganju nam je kuhinja, također Ninina, u kojoj spravljamo i pečemo razne slatke delicije, muffinse, palačinke i kekse.
U ulici imamo i teniski teren pa se tenisači i tenisačice, te većina amatera, okušaju i u tom sportu organizirajući turnire. Dok su bile trajale ugodne ljetne večeri, bila nam je navika svi zajedno bicklima otići do pekarnice ili benzinske crpke po sladoled i piće. Sada kada večeri postaju hladne, a testova i ispitivanja u školi sve je više, prorijedit će se i naši ''izlasci'' van. Ali samo preko tjedna; vikendi i dalje ostaju rezervirani za društvo i terasu, a nadamo se, ubrzo, i Ninin topli stan.
Napisala:
Karla Bijelić, 8.b