Istraživanja pokazuju da se većina djece još u osnovnoj školi, namjerno ili slučajno, susretne s nekim pornografskim sadržajem. Zasigurno je prihvatljivije da nam učitelji, u školi, na redovnoj nastavi, objasne koliko je odglumljeno ili stvarno to što smo vidjeli ili što zapravo znači biti homoseksualac, nego da iz tko zna kakvih izvora učimo o tome, ili da odrastemo s pogrešnim uvjerenjima te jednog dana ostanemo razočarani i ismijani od onih kojima je nevjerojatno da ne znamo takve stvari.

U naš redovni nastavni program ove je školske godine uveden i zdravstveni odgoj, oko kojega su se pokrenule brojne rasprave i organizirani prosvjedi. O njemu se na televiziji i u drugim medijima govori tjednima, a mišljenje je javnosti podijeljeno. Katolička crkva i neke udruge bore se protiv njegovoga uvođenja, a i pred crkvama su dijeljeni letci na kojima su roditelji upozoravani da ne bi trebali puštati djecu na nastavu kad se obrađuju neki sporni sadržaji. Iz Ministarstva obrazovanja, znanosti i sporta, pak, naglašavaju kako će se upisivati neopravdani sati ako izostanemo s nastave zdravstvenoga odgoja, kao i s bilo kojega drugog predmeta.

UČITELJIMA UGLAVNOM PRIHVATLJIV
- S obzirom na to da se većina sadržaja predviđenih za obradu u okviru zdravstvenoga odgoja i inače obrađuje na nastavi Biologije, Prirode, Hrvatskoga jezika i drugih predmeta, te na satu razrednika – rekla nam je naša školska pedagoginja Mirjana Žnidaršić – zapravo je cijela ta rasprava pomalo suvišna. Sada je samo to gradivo objedinjeno, pod jednim imenom, te podijeljeno u module. Samo jedan od njih, četvrti modul, sadrži i nešto što se inače nije spominjalo na nastavi, a to je - Spolna jednakost. Ostale teme - Živjeti zdravo, Prevencija nasilja i Prevencija ovisnosti - obrađuju se na nastavi skoro svake godine i do sada ih se obrađivalo bez problema i bilo čijega protivljenja.
Slično govori i učiteljica Biologije Vlatka Šalić, koja smatra da je zdravstveni odgoj dobro rješenje jer objedinjuje sve one teme koje se inače uče iz nekoliko različitih predmeta, te da ih on zapravo samo usustavljuje.
Od više učiteljica koje smo kontaktirali, samo je jedna - a mislimo da ih ima vjerojatno više - imala nešto drukčije mišljenje. Rekla nam je
da misli i živi u skladu sa svojim katoličkim svjetonazorom, a poštuje i one koji misle drukčije. Upravo zato, smatra, svatko bi trebao imati pravo na izbor, pa i kada je u pitanju zdravsteni odgoj.
Premda pozdravlja uvođenje zdravstvenoga odgoja u škole, učitelj Marinko Plazibat ima neke primjedbe:
- Mnogi učitelji ne prihvaćaju lako dio sadržaja o kojima će morati govoriti, osobito u nekim sredinama. Neke od primjedaba koje sam čuo čine mi se prihvatljivima i bilo bi dobro da se - i o njima i o nejasnoćama koje pojedinci imaju - razgovaralo prije nego što učitelji ispune postavljene zahtjeve. A i javnosti se sve moglo bolje i smirenije predstaviti. Moj je dojam da se u uvođenje zdravstvenoga odgoja ušlo nedovoljno pripremljeno i nepotrebnim forsiranjem; trebalo je s njim započeti sljedeće školske godine. Ovako je stvoreno mnogo nezadovoljstva. Ipak, vjerujem da će već sljedeće godine stvari sjesti na svoje mjesto.
Ostale učiteljice i učitelji s kojima sam razgovarala ne protive se zdravstvenomu odgoju. Planiraju ga redovno provoditi, uz pomoć drugih učitelja, stručnih suradnika i liječnika koje će pozvati na sate za koje misle da će oni stručnije obraditi. Svi se slažu da sadržaji svih modula, osim posljednjega, četvrtoga modula o Spolnoj jednakosti, nije ništa novo i da mi učenici to sve ionako učimo.

NI ONI IM NE SMETAJU
Što se roditelja tiče – kako su nam rekle razrednice koje su već održale roditeljske sastanke - većina njih daje potporu zdravstvenomu odgoju jer smatraju da će njihova djeca naučiti brojne korisne stvari. Neki su suzdržani, odnosno nemaju ništa protiv toga da njihova djeca pohađaju takve sate, ali im se to ne čini jako važnim.
Roditelji nekoliko razrednih odjela uopće nisu imali primjedbe, a samo je pet roditelja jednoga razrednoga odjela imalo dosta prigovora, uglavnom zbog vjerskih uvjerenja.
Najvažnije je ipak mišljenje onih koji će zdravstveni odgoj imati kao svoj nastavni sadržaj – mišljenje učenika. Većina učenika osmih razreda, koji već imaju izrazitija vlastita mišljenja, nema ništa protiv njega, a neke čak i posebno zanima. Kad je riječ o homoseksualcima, jednoj od spornih tema, dječaci su najčešće odgovarali da to smatraju pogrešnim – čini se, uglavnom zbog pritiska vršnjaka, a ne zato što su zaista razmišljali o tome. Još uvijek se, naime, nazvati nekoga homoseksualcem smatra uvredom, a ako ga netko muškog roda podržava, i on će biti proglašen jednim od njih. Djevojčice su govorile da su i homoseksualci normalna pojava, da su i oni ljudi koji im nimalo ne smetaju.
S obzirom na postojanje različitih, pa i suprotnih mišljenja, bilo bi dobro da se nama učenicima na nastavi govori nešto više o ovoj i drugim temama te nas tako potakne na ozbiljno razmišljanje i donošenje vlastitih zaključaka temeljenih na činjenicama, a ne nečem što smo čuli od tko zna koga, i što može, ali i ne mora biti istinito.

NEKA UČENICI ODLUČE SAMI
Svi mi znamo da homoseksualci postoje i da se snimaju pornografski filmovi, a istraživanja pokazuju da se većina djece još u osnovnoj školi, namjerno ili slučajno, susretne s nekim pornografskim sadržajem. Zasigurno je prihvatljivije da nam učitelji, u školi, na redovnoj nastavi, objasne koliko je odglumljeno ili stvarno to što smo vidjeli ili što zapravo znači biti homoseksualac, nego da iz tko zna kakvih izvora učimo o tome, ili da odrastemo s pogrešnim uvjerenjima te jednog dana ostanemo razočarani i ismijani od onih kojima je nevjerojatno da ne znamo takve stvari.
No svatko ima pravo na svoje mišljenje o zdravstvenomu odgoju, kao i o svemu drugome, i oni koji smatraju da je loš i pogrešan, kao i oni koji ga smatraju važnim i korisnim. Možda bi ipak bilo najbolje da je on izborni predmet te da učenici, osobito oni iz viših razreda osnovne škole i iz srednje škole, sami, bez utjecaja roditelja, odluče žele li ići na njega. Ipak su to sati na kojima ćemo sjediti mi, a ne naši roditelji, pa mislim da bi bilo u redu da mi i donesemo odluku, jer mi smo ti koji će snositi posljedice.
Dok smo razgovarali o ovoj temi, i učitelji, i roditelji, i učenici, u jednom su se složili – sva ta prašina koja se digla oko jednoga novog odgoja više je nego pretjerana jer, osim što je sve već odlučeno, skreće pozornost sa stvarnih problema u školstvu. Malo tko govori o sve manjemu proračunu za školstvo, o školama kojima su hitno potrebni popravci jer više nisu primjerene za boravak učenika u njima, o sve manjim plaćama učitelja i dr. Sve to pada u drugi plan zbog odgoja kojega bismo trebali imati dvanaest školskih sati u cijeloj školskoj godini, a od tih dvanaest sati sporna su možda dva-tri.
Napisala:
Helena Čavlović, 8.b