Dani kruha OD ZEMLJE DO STOLA

Za učenike petih razreda u našoj su školi 15. veljače 2013. dva policajca i socijalna radnica održali predavanje pod nazivom ''Računala nisu odgajatelji ''.
Istaknuli su da na internetu, koji već ima skoro svaka obitelj, možemo saznati mnogo toga korisnoga. Primjerice, postoje pedagoške igrice koje pomažu djeci pri razvoju. No, zbog različitih opasnosti morali bismo se dogovoriti s roditeljima o ograničenom vremenu koje provodimo na internetu, a to je rijedak slučaj. Na društvenim mrežama morali bismo se ponašati kao u stvarnom životu.

Na Županijskom natjecanju iz matematike za učenike od četvrtog do osmog razreda, održanom 15.2.2013. u OŠ Ivana Filipovića, dvije učenice naše škole, Petra Ćutek (6.b) i Helena Čavlović (8.b), postigle su odlične rezultate. Petra je, naime, zauzela 5., a Helena 6. mjesto. Zadatci su svima bili vrlo teški, pa su mnogi učitelji imali pritužbe. Primjerice, najbolji rezultat u petom razredu bio je 19 od 50 bodova, a nitko od osmaša u petom zadatku nije postigao više od jednog boda, od mogućih deset bodova.

Na jednoj od najpopularnijih društvenih mreža, Facebooku, mnogi razredni odjeli već imaju svoje grupe. Počelo se raspravljati treba li škola na taj način poticati boravak učenika na fejsu. S obzirom na to da su u tim grupama najčešće i njihovi razrednici, koji ipak nadziru učeničku komunikaciju te oni mnogo više paze što pišu, može se zaključiti da je to zbilja dobar način komunikacije. Osobito stoga što je većina učenika gotovo uvijek na Facebooku pa je gotovo sigurno da će vidjeti svaku novu obavijest mnogo ranije nego kad bi ju dobivali na bilo koji drugi način.

Kao viša savjetnica za informatiku, računalstvo i tehnički kulturu u Agenciji za odgoj i obrazovanje, prof. Viktorija Hržica izrazila je svoje neslaganje s povezivanjem učitelja i učenika preko Facebookovih razrednih grupa.
S obzirom na uvođenje interneta u školstvo (e-matica, e-imenici...), nije li logično da su i učitelji i učenici povezani preko interneta?

Jedan od tradicionalnih događaja u našoj školi je i Festival Do re mi, održan 7. veljače 2013. u školskoj dvorani za priredbe. Namijenjen je učenicima od prvoga do četvrtoga razreda, a ovo je prva godina u kojoj je nastupilo najviše učenika prvih razreda.
Nakon uvodnih riječi učiteljica prvih razreda Tanje Nemčanin i Ružice Jerbić, organizatorica festivala, kao gošća nastupila je Leonadra Kavedžić, učenica 5.a razreda.

Danas se o ekologiji jako mnogo govori. Čini se da smo napokon shvatili da se trebamo brinuti za naš planet Zemlju, naš jedini dom, kojemu prijeti zagađenje i nestajanje mnogih životinja i biljaka. Polovi se otapaju, a znanstvenici se ne mogu složiti prijete li nakon globalnog zatopljenja velike vrućine ili novo ledeno doba…

Kad je dijete isključeno zbog bilo koje osobine po kojoj se razlikuje od druge djece, treba mu pružiti podršku i osnažiti ga. Ne moramo i ne trebamo svi biti isti. I nastavnici i učenici trebaju uložiti vrijeme i energiju u to da u školi stvaraju tolerantno okružje koje prihvaća i potiče različitosti. To nije lako, ali stvara dobru školsku klimu u kojoj se poštuju prava i djece i odraslih.

Rad na predstavi traje oko 1,5 do 2 mjeseca, ovisno o tekstu, redatelju i dr. U predstavu unosimo sebe, što je teže psihički nego fizički. Ali i to ovisi o predstavi. Ima ih koje su i fizički jako zahtjevne. U našemu poslu ništa nije crno-bijelo; vrlo je raznoliko.

Tena Trcović, učenica 5.a razreda, ima mnogo životinja. Toliko voli životinje da joj je njihovo nabavljanje postalo hobi; kuća je puna kućnih ljubimaca. Ima ih 54. Od toga su njih 35 ribice, a tu su još jedan pas, tri papige, crvendać, 13 poznatih te još dvije njoj nepoznate vrste ptica. Prvi Tenin kućni ljubimac bio je papiga Kiki, koju je njezin otac Renato Trcović kupio na sajmu ptica 2009. godine. U ovih nekoliko godina nakon Kike stigli su papiga Koko, pas Fibi, ptičica Yellow i mnoge druge životinje.

Istraživanja pokazuju da se većina djece još u osnovnoj školi, namjerno ili slučajno, susretne s nekim pornografskim sadržajem. Zasigurno je prihvatljivije da nam učitelji, u školi, na redovnoj nastavi, objasne koliko je odglumljeno ili stvarno to što smo vidjeli ili što zapravo znači biti homoseksualac, nego da iz tko zna kakvih izvora učimo o tome, ili da odrastemo s pogrešnim uvjerenjima te jednog dana ostanemo razočarani i ismijani od onih kojima je nevjerojatno da ne znamo takve stvari.